Nirina Tuzla

Zima 2012. i jedna sasvim slučajna posjeta azilu za pse u Tuzli dovela je do toga, da se logor pretvori u oazu mira za napuštene pse.

Prva posjeta nam je svima sledila krv u žilama. Taj prizor vam ne možemo opisati riječima. Azil je tada bio zona sumraka, mjesto gdje je vrijeme stalo i mjesto koje je od svih bilo zaboravljeno.

Međutim, sve te njuške su imale posebnu magiju koja nas nije puštala ni onda kad nismo vidjeli svjetlo na kraju tunela. 

Nakon mukotrpne borbe, uspona i padova, službeno 29.10.2012. godine postajemo udruženje za zaštitu životinja „Nirina“, te preuzimamo azil koji nosi isto ime. 

U borbu za opstanak krećemo sa puno elana, sa 800 pasa, blatom do koljena i deficitom svega što možete zamisliti da jednom azilu treba. 

Mislim da nas je u tom periodu vodila mladost, neustrašivost, ljubav i silna euforija. Da smo možda tada bili ovih godina, sigurno bismo posustali. 

Udruženju smo dali ime po prvom psu koji je udomljen. Zvala se Nirina što u prevodu znači željena. Htjeli smo da to bude zvijezda vodilja za sve naše pse, da svi budu željeni baš kao ona....

Direktorica

Emina Divković